Schumanovu deklaraciju predstavio je francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. Tom deklaracijom predlaže se stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik čije bi članice udružile proizvodnju ugljena i čelika.
Europska zajednica za ugljen i čelik bila je prva u nizu nadnacionalnih europskih institucija iz kojih je nastala današnja Europska unija. Države osnivačice EZUČ-a bile su Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg.
Povijesni kontekst
Godine 1950., pet godina nakon njegova završetka, europske države još se teško oporavljaju od razaranja izazvanih Drugim svjetskim ratom, pet godina nakon njegova završetka.
Odlučne u nastojanju da spriječe ponovni rat, europske vlade zaključile su da bi udruživanjem proizvodnje ugljena i čelika rat između povijesnih protivnica Francuske i Njemačke postao, prema riječima Deklaracije, „ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć”.
Smatralo se, što je bilo ispravno, da će udruživanje gospodarskih interesa podići životni standard te biti prvi korak prema ujedinjenoj Europi. Članstvo u EZUČ-u bilo je otvoreno i ostalim zemljama.
Najvažniji citati
- „Svjetski mir ne može se očuvati ukoliko se ne ulažu kreativni napori razmjerni opasnostima koje ga ugrožavaju”.
- „Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost”.
- „Objedinjavanje proizvodnje ugljena i čelika... što će promijeniti sudbinu onih regija koje su se dugo bavile proizvodnjom oružja, a čije su najčešće žrtve bile one same”.
Cijeli tekst
„Svjetski mir ne može se očuvati ukoliko se ne ulažu kreativni napori razmjerni opasnostima koje ga ugrožavaju”.
Doprinos koji organizirana i živa Europa može dati civilizaciji neophodan je za održavanje miroljubivih odnosa. Francuska, koja je više od 20 godina predvodila napore oko ujedinjene Europe, uvijek je kao bitan cilj naglašavala služenje miru. Ujedinjena Europa nije ostvarena, imali smo rat.
Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost. Ujedinjavanje nacija Europe zahtijeva uklanjanje prastarog neprijateljstva između Francuske i Njemačke. Svaka mjera koja se poduzme mora se, u prvom redu, odnositi na ove dvije zemlje.
Imajući u vidu taj cilj, francuska vlada predlaže da se odmah poduzmu mjere glede jednog ograničenog, ali presudnog pitanja:
Ona predlaže da francusko-njemačka proizvodnja ugljena i čelika, kao jedna cjelina, bude stavljena pod zajedničku nadležnost Visokog povjerenstva, u sklopu jedne organizacije koja je otvorena za sudjelovanje i drugih zemalja Europe. Objedinjavanje proizvodnje ugljena i čelika odmah bi trebalo osigurati uspostavu zajedničkih temelja gospodarskog razvitka, kao prvog koraka k federaciji Europe, što će promijeniti sudbinu onih regija koje su se dugo bavile proizvodnjom oružja, a čije su najčešće žrtve bile one same.
Tako uspostavljena solidarnost u proizvodnji dovest će do toga da svaki rat između Francuske i Njemačke postane ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć. Uspostava ove snažne proizvodne cjeline, koja je otvorena prema svim zemljama koje su voljne sudjelovati i koja se definitivno opredijelila da svim zemljama članicama pruži osnovne proizvode za industrijsku proizvodnju pod istim uvjetima, smatrat će se istinskim temeljima za njihovo gospodarsko ujedinjenje.
Ova će se proizvodnja nuditi cijelom svijetu, bez razlike i iznimaka, s ciljem da se doprinese podizanju životnog standarda i promicanju uspostave mira. Uz povećane resurse Europa će se moći usmjeriti na ostvarenje jedne od svojih bitnih zadaća - razvitak afričkog kontinenta. Na taj će se način, jednostavno i brzo, ostvariti ona fuzija interesa koja je neophodna za uspostavljanje jedinstvenog gospodarskog sustava; to može biti poticaj iz kojeg će izrasti šire i dublje zajedništvo među zemljama koje su dugo bile međusobno suprotstavljene kroz krvave podjele.
Objedinjavanjem osnovne proizvodnje i uspostavom novog Visokog povjerenstva, čije će odluke biti obvezujuće za Francusku, Njemačku i druge zemlje članice, ovaj će prijedlog biti prvi konkretni temelj europske federacije koja je neophodna za očuvanje mira.
U svrhu promicanja ostvarenja definiranih ciljeva, francuska je vlada spremna započeti pregovore na sljedećim osnovama:
zadaća koju će imati ovo zajedničko Visoko povjerenstvo bit će da se u najkraćem mogućem roku osigura modernizacija proizvodnje i unapređenje njezine kvalitete; ponuda ugljena i čelika pod jednakim uvjetima na francuskom i njemačkom tržištu, kao i na tržištima drugih zemalja članica; razvitak zajedničkog izvoza u druge zemlje; ujednačavanje i poboljšanje uvjeta života za radnike u ovim industrijskim granama.
Kako bi se ostvarili ovi ciljevi, počevši od vrlo različitih uvjeta u kojima se nalazi proizvodnja zemalja članica u ovom trenutku, predlaže se da se uvedu određene prijelazne mjere, kao što je primjena plana proizvodnje i ulaganja, uspostava kompenzacijskog mehanizma za ujednačavanje cijena i osnivanje fonda za restrukturiranje kako bi se omogućila racionalizacija proizvodnje. Promet ugljena i čelika među zemljama članicama odmah će se osloboditi svih carinskih davanja i na njih se neće primjenjivati različite cijene prijevoza. Postupno će se stvoriti uvjeti koji će spontano osigurati racionalniju distribuciju proizvodnje na najvišoj razini produktivnosti.
Za razliku od međunarodnih kartela koji su skloni nametanju restriktivnih mjera na distribuciju i eksploataciju nacionalnih tržišta, kao i održavanju visoke dobiti, ova će organizacija osigurati stapanje tržišta i rast proizvodnje.
Prethodno navedena bitna načela i obveze bit će predmet sporazuma koji će države potpisati i podastrijeti svojim parlamentima na ratifikaciju. Pregovori koji su potrebni za rješavanje pojedinosti u vezi s primjenom provest će se uz pomoć arbitra koji će se imenovati uzajamnim dogovorom. Njemu će se povjeriti zadaća da osigura da ostvareni sporazumi budu u skladu s utvrđenim načelima, a u slučaju da pregovori dosegnu mrtvu točku, on će odlučiti o tome koje se rješenje treba prihvatiti.
Zajedničko Visoko povjerenstvo, kojem je povjereno upravljanje ovim planom, bit će sastavljeno od neovisnih osoba koje imenuju vlade, poštujući ravnomjernu zastupljenost. Zajedničkim će se dogovorom vlada odabrati predsjedatelj. Odluke ovog povjerenstva bit će izvršive u Francuskoj, Njemačkoj i drugim zemljama članicama. Odgovarajućim mjerama osigurat će se sredstvo priziva protiv odluka Povjerenstva.
Predstavnik Ujedinjenih naroda ovlastit će se i uputiti da dvaput godišnje Ujedinjenim narodima podnese javno izvješće, u kojem će iznijeti podatke o funkcioniranju ove nove organizacije, posebno što se tiče očuvanja njezinih ciljeva.
Institucija Visokog povjerenstva ni na koji način neće prejudicirati metode vlasništva nad poduzećima. U obavljanju svojih dužnosti Visoko povjerenstvo uzet će u obzir ovlasti koje su povjerene Međunarodnoj upravi za Ruhr i obveze svih vrsta koje su nametnute Njemačkoj sve dok iste ostanu na snazi.