Robert Schuman angažirao se u Drugom svjetskom ratu kao član francuskog pokreta otpora, zbog čega su ga nacisti uhvatili i zatvorili. Prije rata bio je aktivan u politici kao zastupnik francuskog parlamenta. Nakon rata obnašao je niz visokih dužnosti u Francuskoj te je na kraju sastavio Schumanovu deklaraciju kako bi ujedinio Europu i spriječio daljnje ratove.
„Europa se neće stvoriti odjednom niti prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost.”
Život i povijesni kontekst
Rodio se kao njemački državljanin u Luksemburgu, a francusko državljanstvo dobio je 1919., kada je pokrajina Alsace-Lorraine, u kojoj je živio, vraćena Francuskoj. Tijekom Drugog svjetskog rata francuski predsjednik vlade u egzilu Charles de Gaulle pozvao je Schumana u London da služi njegovoj vladi.
Nakon rata vratio se u vode državne politike i obnašao niz visokih dužnosti. Postao je ključna figura u pregovorima oko velikih sporazuma i inicijativa, kao što su Vijeće Europe, Marshallov plan i NATO, usmjerenih prema osnaživanju suradnje unutar zapadnog saveza i ujedinjavanju Europe.
Vizija za Europu
Sa Jeanom Monnetom sastavio je međunarodno priznat Schumanov plan. Objavljen je 9. svibnja 1950. To je ujedno i datum koji se smatra danom rođenja Europske unije i svake se godine slavi kao Dan Europe. U govoru koji je održao povodom predstavljanja tog plana predložio je zajedničko upravljanje proizvodnjom ugljika i čelika, najvažnijih materijala u industriji oružja. Osnovna ideja bila je da države koje zajednički upravljaju proizvodnjom ugljika i čelika neće moći međusobno ratovati.
Robert Schuman predstavlja svoju deklaraciju 9. svibnja 1950. u Parizu
Robert Schuman predstavlja svoju deklaraciju 9. svibnja 1950. u Parizu
Francuska, koja je više od 20 godina podupirala ujedinjenje Europe, uvijek je kao bitan cilj naglašavala služenje miru.
Ujedinjena Europa nije ostvarena, izbio je rat. Europska integracija neće se ostvariti odjednom ili prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost. Imajući u vidu taj cilj, francuska vlada predlaže da francusko-njemačka proizvodnja ugljena i čelika, kao jedna cjelina, bude stavljena pod zajedničku nadležnost Visokog tijela.