Skip to main content

Jedno od glavnih obilježja EU-a jest njegova kulturna i jezična raznolikost jer su jezici koji se govore u zemljama EU-a važan dio kulturne baštine. Stoga EU podupire višejezičnost u svojim programima i u radu svojih institucija.

EU ima 24 službena jezika:

bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski.

Povijest

Sa svakom novom članicom EU-a povećavao se i broj službenih jezika.

Službeni jezik EU-a od ...

  • 1958.: nizozemski, francuski, njemački, talijanski
  • 1973.: danski, engleski
  • 1981.: grčki
  • 1986.: portugalski, španjolski
  • 1995.: finski, švedski
  • 2004.: češki, estonski, mađarski, latvijski, litavski, malteški, poljski, slovački, slovenski
  • 2007.: bugarski, irski, rumunjski
  • 2013.: hrvatski

Višejezičnost

Višejezičnost je jedno od temeljnih načela EU-a.

Cilj je te politike:

  • komunicirati s građanima na njihovim jezicima
  • zaštititi bogatu jezičnu raznolikost Europe
  • promicati učenje jezika u Europi.

To je jedinstven pristup kakav se ne primjenjuje ni u višejezičnim zemljama ni u međunarodnim organizacijama.

Višejezičnost je zaštićena Poveljom EU-a o temeljnim pravima.: građani EU-a imaju pravo komunicirati s institucijama EU-a na bilo kojem od 24 službena jezika, a institucije moraju odgovoriti na tom istom jeziku.

Pravni akti i njihovi sažeci dostupni su na svim službenim jezicima osim irskog, zbog manjka resursa. Na irski se trenutačno prevode samo propisi koje donese i Vijeće EU-a i Europski parlament.

Sjednice Europskog vijeća i Vijeća EU-a usmeno se prevode na sve službene jezike. Zastupnici u Europskom parlamentu imaju pravo služiti se bilo kojim službenim jezikom kad govore u Parlamentu.

EU-ova pravila o jeziku

Vijeće utvrđuje pravila o upotrebi jezika u institucijama EU-a, i to jednoglasno putem uredbi donesenih u skladu s člankom 342. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ta su pravila utvrđena u Uredbi br. 1, u kojoj se navodi da institucije imaju 24 službena i radna jezika.

Iako je Ujedinjena Kraljevina izašla iz EU-a, engleski je i dalje jedan od službenih jezika EU-a. Dokle god u Uredbi br. 1 bude naveden kao takav, ostat će jedan od službenih i radnih jezika institucija EU-a. Osim toga, engleski je i jedan od službenih jezika Irske i Malte.

U Uredbi br. 1 utvrđena su i pravila o jezicima na kojima se sastavlja i objavljuje pravo EU-a te o jezicima za dokumente koji se šalju između institucija EU-a i javnosti ili između institucija i zemalja EU-a. Institucije EU-a imaju pravo same odrediti kako će interno primjenjivati jezičnu politiku.