Zašto je uvedena zajednička valuta
Ekonomska i monetarna unija (EMU) bila je jedna od stalnih ambicija za Europsku uniju od kraja 1960-ih. EMU obuhvaća koordinaciju gospodarskih i fiskalnih politika, zajedničku monetarnu politiku i euro kao zajedničku valutu. Jedinstvena valuta ima brojne prednosti: poduzećima se olakšava prekogranična trgovina, gospodarstvo je uspješnije, a potrošači imaju veći izbor i više mogućnosti.
Međutim, prelazak na jedinstvenu valutu otežavao je niz političkih i gospodarskih prepreka: povremeno slaba politička predanost, neslaganja o gospodarskim prioritetima i nestabilnost na međunarodnim tržištima. Sve je to bilo potrebno prevladati kako bi se osigurao napredak prema ekonomskoj i monetarnoj uniji.
Put prema euru
Međunarodna stabilnost valuta koja je vladala u neposrednom poslijeratnom razdoblju nije bila potrajala. Nemir na međunarodnim tržištima valuta ugrožavao je zajednički sustav cijena zajedničke poljoprivredne politike, glavnog stupa tadašnje Europske ekonomske zajednice. Kasniji pokušaji da se postignu stabilni devizni tečajevi bili su otežani zbog naftnih kriza i drugih šokova, sve dok 1979. nije uspostavljen Europski monetarni sustav (EMS).
EMS se temelji na sustavu deviznih tečajeva koji se koriste kako bi se valute sudionice zadržale u određenom uskom rasponu. Taj novi pristup predstavljao je dotad nezabilježenu koordinaciju monetarnih politika zemalja EU-a te se uspješno primjenjivao više od deset godina. Međutim, tijekom predsjedništva Jacquesa Delorsa guverneri središnjih banaka zemalja EU-a sastavili su „Delorsovo izvješće” o tome kako bi se mogao ostvariti EMU.
Od Ugovora iz Maastrichta do eura i europodručja, od 1991. do 2002.
U Delorsovom je izvješću za uspostavu ekonomske i monetarne unije te europodručja predloženo pripremno razdoblje u tri faze, od 1990. do 1999. Europski čelnici prihvatili su preporuke iz Delorsovog izvješća.
Novi ugovor o Europskoj uniji, u kojem su navedene odredbe potrebne za uspostavu monetarne unije, prihvatilo je Europsko vijeće na sjednici održanoj u Maastrichtu (Nizozemska) u prosincu 1991.
Nakon deset godina priprema, euro je uveden 1. siječnja 1999. Prve tri godine bio je „nevidljiva” valuta, koja se upotrebljavala samo za računovodstvene potrebe i elektronička plaćanja. Kovanice i novčanice puštene su u promet 1. siječnja 2002. te je u 12 zemalja EU-a izvršena najveća zamjena valuta u povijesti.