Euro je fizički simbol europske integracije: svakodnevno ga koristi više od 350 milijuna ljudi, što znači da je druga najčešće korištena valuta u svijetu. Prednosti zajedničke valute očite su svakome tko putuje u inozemstvo ili kupuje putem internetskih stranica iz druge zemlje EU-a i može lako uspoređivati cijene i izbjeći plaćanje troškova mijenjanja valuta.
Zemlje EU-a u kojima se koristi euro
Euro (€) je trenutačno službena valuta 21 od 27 zemalja EU-a, koje zajedno čine eurozonu, koja se službeno naziva europodručje.
Iako su sve zemlje EU-a dio ekonomske i monetarne unije (EMU), samo one koje su ispunile posebne ekonomske i pravne kriterije zamijenile su nacionalne valute eurom.
Zemlje EU-a ponekad mogu dogovoriti izuzeće od nekog zakonodavnog akta ili ugovora Europske unije i ne sudjelovati u određenim područjima politike. Danska je odlučila da neće uvesti jedinstvenu valutu tako da nakon pridruživanja EU-u i dalje koristi svoju valutu.
Kako se zemlje mogu pridružiti europodručju
Da bi se pridružile europodručju, zemlje EU-a moraju ispuniti takozvane konvergencijske kriterije.
Ti su obvezujući gospodarski i pravni uvjeti dogovoreni 1992. Ugovorom iz Maastrichta. Sve zemlje EU-a, osim Danske, moraju uvesti euro i pristupiti europodručju čim ispune te uvjete.
Za pridruživanje europodručju ne postoji konkretan rok pa zemlje EU-a mogu osmisliti vlastite strategije za ispunjavanje uvjeta za uvođenje eura.
Europska komisija i Europska središnja banka zajednički odlučuju jesu li ispunjeni uvjeti za uvođenje eura u zemljama kandidatkinjama za pristupanje europodručju.
Prvo ocjenjuju napredak u ispunjavanju konvergencijskih kriterija, a zatim objavljuju zaključke.
Vijeće ECOFIN uz savjetovanje s Europskim parlamentom i Europskim vijećem ratificira pristupanje nove zemlje.
Ako je rezultat pozitivan, postupak uvođenja eura može započeti.