Zašto je uvedena zajednička valuta
Ekonomska i monetarna unija (EMU) bila je jedna od stalnih ambicija za Europsku uniju od kraja 60-ih godina 20. stoljeća. Uspostava ekonomske i monetarne unije obuhvaća koordinaciju gospodarskih i fiskalnih politika, zajedničku monetarnu politiku i euro kao zajedničku valutu. Jedinstvena valuta ima brojne prednosti:
- poduzećima je olakšano prekogranično trgovanje
- građani mogu lakše putovati, raditi, studirati i živjeti u inozemstvu
- održava se stabilnost cijena.
Međutim, prelazak na jedinstvenu valutu otežavao je niz političkih i gospodarskih prepreka – slaba politička predanost, neslaganja o gospodarskim prioritetima i nestabilnost na međunarodnim tržištima. Sve je to usporilo proces uspostave ekonomske i monetarne unije.
Put prema euru
Međunarodna stabilnost valuta u neposrednom poslijeratnom razdoblju nije potrajala. Nemiri na međunarodnim tržištima valuta ugrozili su zajednički sustav cijena zajedničke poljoprivredne politike, glavnog stupa tadašnje Europske ekonomske zajednice. Kasniji pokušaji da se postignu stabilni devizni tečajevi bili su otežani zbog naftnih kriza i drugih šokova, sve dok 1979. nije uspostavljen Europski monetarni sustav (EMS).
EMS se temelji na sustavu deviznih tečajeva koji se koriste kako bi se valute sudionice zadržale u određenom uskom rasponu. Taj novi pristup predstavljao je dotad nezabilježenu koordinaciju monetarnih politika zemalja EU-a i uspješno se primjenjivao više od deset godina.
Od Ugovora iz Maastrichta do eura i europodručja
Za vrijeme mandata Jacquesa Delorsa kao predsjednika Europske komisije guverneri središnjih banaka zemalja EU-a sastavili su 1989.„Delorsovo izvješće”, u kojem su opisali kako bi se mogla uspostaviti ekonomska i monetarna unija. Predložili su pripremno razdoblje u tri faze od 1990. do 1999. Europski čelnici prihvatili su te preporuke.
U prosincu 1991. Europsko Vijeće postiglo je sporazum o novom ugovoru o Europskoj uniji, koji je poznat i kao Ugovor iz Maastrichta, s odredbama potrebnima za uspostavu monetarne unije.
Nakon deset godina priprema, euro je uveden 1. siječnja 1999. Prve tri godine bio je „nevidljiva” valuta, koja se upotrebljavala samo za računovodstvene potrebe i elektronička plaćanja. Kovanice i novčanice puštene su u promet 1. siječnja 2002. u 12 zemalja EU-a. To je bila najveća zamjena valuta u povijesti.
Danas više od 350 milijuna Europljana u 21 državi članici EU-a svakodnevno koristi jedinstvenu valutu, koja je fizički simbol europske integracije. U budućnosti je planira uvesti još zemalja.