Euro kao službena valuta
Euro je službena valuta 21 zemlje Europske unije, koje zajedno čine europodručje.
Neke države članice još nisu ispunile kriterije za pridruživanje europodručju, a Danska je odlučila da neće sudjelovati.
Unutar europodručja euro je jedino zakonsko sredstvo plaćanja. To znači da ako ne postoji poseban sporazum o sredstvu plaćanja, vjerovnici moraju prihvatiti plaćanje u eurima.
Međutim, stranke se mogu dogovoriti i o transakcijama u kojima se plaća drugim službenim stranim valutama (npr. američki dolar). Nadalje, mogu se dogovoriti da ne upotrebljavaju novac, nego privatno izdane lokalne sustave trgovanja (npr. platne sustave na temelju kupona) ili virtualne valute (npr. Bitcoin).
Takve privatne i poslovne transakcije i dalje podliježu zakonima o oporezivanju, o trgovačkim društvima, o sprječavanju pranja novca i drugim općim pravilima o trgovini. Međutim, na valute koje nisu službene u europodručju ne primjenjuje se monetarno pravo.
Status eura kao zakonskog sredstva plaćanja definiran je pravom EU-a, i to:
- člankom 128. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji se odnosi na novčanice eura
- člankom 11. Uredbe EZ/974/98, koji se primjenjuje na eurokovanice.
Digitalni euro
Europska središnja banka surađuje s nacionalnim središnjim bankama zemalja europodručja na mogućem izdavanju digitalnog eura. Digitalni euro bio bi javno digitalno sredstvo plaćanja koje bi bilo besplatno dostupno u cijelom europodručju pa bi građani za svakodnevna plaćanja imali dodatan izbor uz novčanice i kovanice.