Glavni sadržaj

Upravljanje eurom

Euro je druga najčešće korištena valuta za globalne financijske transakcije, s oko 39 % ukupnog iznosa, isključujući plaćanja unutar europodručja, izražena u eurima. Euro je privlačan i drugim zemljama kao rezervna valuta. Oko 20 % svjetskih rezervi 2017. bilo je u eurima.

Kamatne stope europodručja utječu na gospodarski razvoj i stabilnost cijena. Za dnevna kretanja i razmjene valuta potrebna je određena razina upravljanja: to je posao neovisne Europske središnje banke, čije je sjedište u Frankfurtu. ESB je središnja banka 20 država članica Europske unije koje su prihvatile euro. Radi na održavanju stabilnosti cijena te očuvanju kupovne moći jedinstvene valute.

Iako se porezi ubiru u državama članicama EU-a i svaka država članica odlučuje o svojem proračunu, nacionalne vlade izradile su zajednička pravila o javnim financijama kako bi mogle koordinirati svoje aktivnosti usmjerene na stabilnost, rast i zapošljavanje.

Proizvodnja kovanica i novčanica

Od 2002. novčanice eura zajednički proizvode nacionalne središnje banke europodručja. Svaka nacionalna središnja banka odgovorna je za dio ukupne godišnje proizvodnje jednog ili više apoena.

Za proizvodnju kovanica eura odgovorne su nacionalne vlade zemalja europodručja.

Mjere za borbu protiv krivotvorenja

Pri osmišljavanju kovanica i novčanica eura mnogo je pozornosti pridano sigurnosti. Od uvođenja jedinstvene valute razine krivotvorenja u europodručju relativno su niske. Međutim, budući da su novčanice i kovanice eura iz svake zemlje – svaka s različitim dizajnom – zakonito sredstvo plaćanja u cijelom europodručju, potrebna su zajednička pravila i koordinacija kako bi se osigurala jednaka djelotvornost mjera protiv krivotvorenja u svim zemljama. Politika EU-a za borbu protiv krivotvorenja temelji se na četiri stupa: prevenciji, suzbijanju, izobrazbi i suradnji.