Jedno od glavnih obilježja EU-a jest njegova kulturna i jezična raznolikost jer su jezici koji se govore u zemljama EU-a važan dio kulturne baštine. Stoga EU podupire višejezičnost u svojim programima i u radu svojih institucija.
EU ima 24 službena jezika:
bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, hrvatski, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski.
Povijest
Sa svakom novom članicom EU-a povećavao se i broj službenih jezika.
Službeni jezik EU-a od ...
- 1958.: nizozemski, francuski, njemački, talijanski
- 1973.: danski, engleski
- 1981.: grčki
- 1986.: portugalski, španjolski
- 1995.: finski, švedski
- 2004.: češki, estonski, mađarski, latvijski, litavski, malteški, poljski, slovački, slovenski
- 2007.: bugarski, irski, rumunjski
- 2013.: hrvatski
Višejezičnost
Višejezičnost je jedno od temeljnih načela EU-a.
Cilj je te politike:
- komunicirati s građanima na njihovim jezicima
- zaštititi bogatu jezičnu raznolikost Europe
- promicati učenje jezika u Europi.
To je jedinstven pristup kakav se ne primjenjuje ni u višejezičnim zemljama ni u međunarodnim organizacijama.
Višejezičnost je zaštićena Poveljom EU-a o temeljnim pravima: građani EU-a imaju pravo komunicirati s institucijama EU-a na bilo kojem od 24 službena jezika, a institucije moraju odgovoriti na tom istom jeziku.
Pravni akti i njihovi sažeci dostupni su na svim službenim jezicima EU-a.
Sjednice Europskog vijeća i Vijeća Europske unije usmeno se prevode na sve službene jezike. Zastupnici u Europskom parlamentu imaju pravo služiti se bilo kojim službenim jezikom kad govore u Parlamentu.
Konferencijski i pismeni prevoditelji zaduženi su za prevođenje na sva 24 službena jezika EU-a, a prema potrebi i na druge jezike.
EU-ova pravila o jeziku
Vijeće utvrđuje pravila o upotrebi jezika u institucijama EU-a, i to jednoglasno putem uredbi donesenih u skladu s člankom 342. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ta su pravila utvrđena u Uredbi br. 1, u kojoj se navodi da institucije imaju 24 službena i radna jezika.
Iako je Ujedinjena Kraljevina izašla iz EU-a, engleski je i dalje jedan od službenih jezika EU-a. Dokle god u Uredbi br. 1 bude naveden kao takav, ostat će jedan od službenih i radnih jezika institucija EU-a. Osim toga, engleski je i jedan od službenih jezika Irske i Malte.
U Uredbi br. 1 utvrđena su i pravila o jezicima na kojima se sastavlja i objavljuje pravo EU-a te o jezicima za dokumente koji se šalju između institucija EU-a i javnosti ili između institucija i zemalja EU-a. Institucije EU-a imaju pravo same odrediti kako će interno primjenjivati jezičnu politiku.