Kao zarobljenik njemačkih snaga u Prvom svjetskom ratu i belgijski ministar vanjskih poslova u egzilu tijekom Drugog svjetskog rata Paul-Henri Spaak još je jedan pionir EU-a koji je osobno svjedočio užasima najkrvavijeg stoljeća u povijesti Europe. Iako je veći dio Europe nakon Drugog svjetskog rata bio razrušen, Spaak je prepoznao priliku da je opet učini snažnim i mirnim kontinentom putem gospodarske i političke suradnje.
Život i povijesni kontekst
Tijekom rata, dok je bio u egzilu u Londonu, oblikovao je planove s kolegama iz Nizozemske i Luksemburga za jedan potpuno nov i vrlo ambiciozan projekt: carinsku uniju Belgije, Nizozemske i Luksemburga.
Plan se 1944. ostvario i stvoren je Beneluks. Unutar granica triju zemalja zajamčeno je slobodno kretanje novca, osoba, robe i usluga. Taj je model nadahnuo daljnje europske integracije.
Vizija za Europu
Za Spaaka je ujedinjavanje zemalja obvezujućim ugovorima bio najučinkovitiji način jamčenja mira i stabilnosti. U postizanju tih ciljeva pomogao je i kao predsjednik prve sjednice Ujedinjenih Naroda (1946.) i glavni tajnik NATO-a (1957. – 1961.). Spaak je imao vodeću ulogu u pripremi sadržaja Ugovora iz Rima. Šest vlada država sudionica konferencije u Messini 1955. imenovale su ga predsjednikom radnog odbora za izradu teksta Ugovora.
Iz govora Paula-Henrija Spaaka održanog 11. prosinca 1951. u Strasbourgu
Iz govora Paula-Henrija Spaaka održanog 11. prosinca 1951. u Parizu
... iako nekima naši napori znače vrlo malo, mnogi vjeruju da je zadatak pred nama od izuzetne važnosti i hitnosti.
Divim se onima koji mogu ostati mirni s obzirom na trenutno stanje u Europi. Kad ne bismo bili prisiljeni međusobno surađivati, mogli bismo podleći iskušenju i biti izuzetno okrutni, ... sjetite se samo razdoblja koje smo nedavno proživjeli!