Proračun EU-a
Proračun EU-a objedinjuje sredstva na razini EU-a te državama članicama omogućuje da zajedno učine više nego što bi mogle same. On pridonosi i štednji javnog novca financiranjem projekata, na primjer infrastrukturnih projekata i programa za istraživanje, te se koristi relativno malim ulaganjima EU-a s multiplikacijskim učinkom, ujedno sprečavajući udvostručavanje rada na nacionalnoj razini.
Proračun EU-a prvenstveno je proračun za ulaganja. Služi kao nadopuna nacionalnim proračunima zemalja EU-a jer mu je glavni cilj poticati rast i tržišno natjecanje na široj, europskoj razini. Koristi se samo kad je djelotvornije utrošiti novac na razini EU-a nego na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. Iz njega se izdvajaju sredstva za, među ostalim:
- razvoj ruralnih područja
- promicanje kohezije i očuvanje okoliša
- podupiranje programa EU-a za obrazovanje i istraživanje (Erasmus i Obzor)
- zaštitu vanjskih granica
- povećanje razvojne suradnje
- promicanje ljudskih prava.
Primjena proračuna EU-a: primjeri
Dugoročni proračun
Dugoročnim proračunom, poznatim kao višegodišnji financijski okvir (VFO), obično se definiraju prioriteti i ograničenja potrošnje za sedmogodišnje razdoblje. U VFO-u se utvrđuju maksimalni godišnji iznosi (gornje granice) za rashode EU-a kao cjelinu i glavne kategorije rashoda (naslovi) te EU tako može planirati svoje programe financiranja nekoliko godina unaprijed.
Trenutačni VFO obuhvaća razdoblje od 2021. do 2027. U njegovoj izradi sudjelovali su Europski parlament, Vijeće i Komisija.
Godišnji proračun
Svake se godine pregovara i donosi novi godišnji proračun. U njemu se utvrđuju rashodi i prihodi za financijsku godinu u granicama koje su određene u aktualnom VFO-u.
Europski parlament, Vijeće i Komisija zajednički odlučuju o iznosu i raspodjeli sredstava godišnjeg proračuna. No, u skladu s Ugovorima (članak 17. stavak 1. Ugovora o europskoj uniji, članak 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) Komisija je odgovorna za njegovo izvršavanje. Ovisno o vrsti predmetnih sredstava, proračunom EU-a upravljaju i. zajednički Komisija i nacionalna tijela, ii. izravno Komisija ili iii. neizravno druga tijela u EU-u izvan njega. Države članice i Komisija zajednički su nadležne za izvršavanje približno 80 % proračuna.
Postupak pregovaranja o dugoročnom proračunu
Predstavljanje proračuna
Postupak pregovaranja o dugoročnom proračunu počinje nekoliko godina prije njegova donošenja.
Komisija otvara službeni postupak predstavljanjem svojeg paketa VFO-a.
Paket uključuje prijedloge:
- Uredbe o VFO-u, kojom se utvrđuje koliko EU može potrošiti
- Odluke o vlastitim sredstvima, kojom se utvrđuju izvori prihoda EU-a
- sektorskog zakonodavstva kojim se uređuju svi programi financiranja EU-a.
Pregovori o proračunu
Vijeće EU-a priprema svoje stajalište, u kojem utvrđuje stavke za koje je potrebno da čelnici EU-a odrede političke smjernice i prioritete. Stajalište Vijeća pomaže Europskom vijeću u pripremi nacrta zaključaka o paketu VFO-a.
Čelnici EU-a u Europskom vijeću daju političke smjernice u pogledu glavnih elemenata dugoročnog proračuna, što Vijeću omogućuje da donese zaključke.
Europski parlament također donosi stajalište o prijedlogu Komisije. Kad Europsko vijeće utvrdi svoje stajalište, započinju trilateralni pregovori s Europskim parlamentom kako bi on dao suglasnost.
Donošenje proračuna
Dugoročni proračun zatim se donosi posebnim zakonodavnim postupkom.
Uredba o VFO-u donosi se nakon:
- postizanja jednoglasnog dogovora u Vijeću
- suglasnosti Europskog parlamenta kako bi se zaključio proces odlučivanja (Parlament može prihvatiti ili odbiti stajalište Vijeća, ali ga ne može mijenjati).
Za stupanje na snagu Odluke o vlastitim sredstvima potrebni su:
- jednoglasan dogovor za donošenje u Vijeću
- mišljenje Europskog parlamenta
- odobrenje svih zemalja EU-a u skladu s njihovim ustavnim zahtjevima.
VFO za razdoblje 2021. – 2027.
Postupak pregovaranja o godišnjem proračunu
Pravna osnova
O godišnjem proračunu EU-a zajednički odlučuju Europski parlament i Vijeće. Postupak je utvrđen u članku 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a odvija se u godini prije provedbe proračuna.
Standardni proračunski postupak
- do 1. srpnja sve institucije EU-a Komisiji šalju svoje izvještaje o procjenama sastavljene u skladu s njihovim internim postupcima
- do 1. rujna Komisija dostavlja nacrt godišnjeg proračuna Europskom parlamentu i Vijeću na temelju Uredbe o VFO-u koja je na snazi i proračunskih smjernica za narednu godinu; u praksi, Komisija nastoji predstaviti nacrt proračuna u lipnju
- do 1. listopada Vijeće donosi stajalište o nacrtu proračuna (uključujući izmjene)
- stajalište Europskog parlamenta slijedi u roku od 42 dana (uključujući izmjene).
Ako se Europski parlament i Vijeće ne slože:
- saziva se Odbor za mirenje s predstavnicima obaju suzakonodavaca, koji mora postići dogovor o zajedničkom tekstu u roku od 21 dana nakon donošenja stajališta Europskog parlamenta
- Europski parlament i Vijeće imaju 14 dana da prihvate ili odbiju zajednički tekst.
Ako se zajednički tekst prihvati:
- Europski parlament donosi godišnji proračun.
Ako Vijeće odbije zajednički tekst:
- Europski parlament ipak može donijeti proračun, ali samo s određenom većinom (većinom svojih članova i s tri petine danih glasova).
Ako i Europski parlament i Vijeće odbiju zajednički nacrt ili se ne mogu složiti:
- proračun se odbija i Komisija mora dostaviti novi nacrt proračuna.
Godišnji proračun može se izmijeniti kako bi se odgovorilo na neočekivane okolnosti ili s obzirom na informacije koje nisu bile dostupne u vrijeme izrade prijedloga Komisije. To se čini pismom izmjene (prije konačnog donošenja) ili izmjenom proračuna (tijekom provedbe). Oba načina izmjene podliježu istim postupovnim pravilima kao i opći proračun.
Vremenski raspored donošenja proračuna EU-a