Euro je najopipljiviji dokaz europskih integracija: svakodnevno ga koristi oko 341 milijun ljudi, što znači da je druga najčešće korištena valuta na svjetskoj razini. Prednosti zajedničke valute očite su svakome tko putuje u inozemstvo ili kupuje putem internetskih stranica iz druge države članice EU-a.
Države članice koje koriste euro
Euro (€) je trenutačno službena valuta 20 od 27 država članica EU-a koje zajedno čine eurozonu, koja se službeno naziva europodručje.
Iako su sve države članice EU-a dio ekonomske i monetarne unije (EMU), njih 20 zamijenilo je nacionalne valute jedinstvenom valutom – eurom. Te zemlje EU-a čine europodručje, poznato i kao eurozona.
Države članice ponekad mogu dogovoriti izuzeće od bilo kojeg zakonodavnog akta ili ugovora Europske unije i ne sudjelovati u određenim područjima politike. Izuzeće od uvođenja jedinstvene valute vrijedi za Dansku. Ona je nakon pristupanja EU-u zadržala svoju valutu.
Kako se države pridružuju europodručju
Da bi se pridružile europodručju, države članice EU-a moraju ispuniti takozvane konvergencijske kriterije.
Ti su obvezujući gospodarski i pravni uvjeti dogovoreni 1992. Ugovorom iz Maastrichta te se nazivaju i „kriterijima iz Maastrichta”. Sve države članice EU-a, osim Danske, moraju uvesti euro i pristupiti europodručju čim ispune te uvjete.
U Ugovoru nisu utvrđeni konkretni rokovi za pridruživanje europodručju, već države članice trebaju razviti vlastite strategije za ispunjavanje uvjeta za uvođenje eura.
Europska komisija i Europska središnja banka zajednički odlučuju jesu li ispunjeni uvjeti za uvođenje eura u državama kandidatkinjama za pristupanje europodručju. Nakon procjene napretka u ispunjavanju konvergencijskih kriterija, ta dva tijela objavljuju zaključke u svojim izvješćima. Ta izvješća dodatno ratificira Vijeće ECOFIN u savjetovanju s Parlamentom i čelnicima država. Ako je rezultat pozitivan, postupak uvođenja može započeti.