Talijanski političar Alcide De Gasperi nadgledao je obnovu svoje zemlje nakon Drugog svjetskog rata. Imao je ključnu ulogu u poslijeratnoj integraciji Europe.
Život i povijesni kontekst
De Gasperi je obnašao dužnost talijanskog premijera od 1945. do 1953. Tijekom tog razdoblja u Italiji je konsolidirana demokracija i obnovljeno gospodarstvo.
Imao je i širu viziju – u međunarodnoj suradnji vidio je ključ za održavanje mira. Bio je zaslužan za pridruživanje Italije američkom Marshallovu planu i NATO-u. Pod njegovim vodstvom poboljšani su odnosi između Italije i SAD-a, što je bilo veliko postignuće s obzirom na to da je u to vrijeme Italija imala jednu od najvećih komunističkih partija na području zapadne Europe.
Vizija za Europu
Od završetka rata aktivno se zalagao za ujedinjenje Europe vjerujući da je to jedini način sprečavanja novih sukoba u budućnosti. Motivirala ga je jasna vizija ujedinjene Europe koja ne bi zamijenila pojedinačne države, već bi omogućila da se one međusobno nadopunjuju, da surađuju i budu podrška jedna drugoj.
U konačnici je De Gasperijevo nastojanje doprinijelo uspješnom osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), organizacije koja je u načelu onemogućila buduće ratove među europskim nacijama.
Iz govora Alcidea de Gasperija održanog 12. siječnja 1951. u Strasbourgu
Iz govora Alcidea de Gasperija održanog 12. siječnja 1951. u Strasbourgu
Ako ne učinimo ništa više nego uspostavimo samo zajedničku upravu bez političke volje, utjelovljene u nekom višem organu, koji bi objedinjavao stajališta država, kristalizirao ih i preoblikovao u neki viši oblik, izlažemo se opasnosti da će se naši europski napori u usporedbi s vitalnošću nacionalnih doimati hladni ili lišeni visokih ideala. Tada bi se europske institucije mogle doživljavati čak kao ugnjetavačke, nepotrebne te kao prijetnja slobodi kao što se dogodilo za vrijeme Svetog Rimskog Carstva u razdoblju njegova propadanja.