Konrad Adenauer je kao prvi kancelar novoformirane Savezne Republike Njemačke, na čijem čelu je bio od 1949. do 1963., više nego itko drugi promijenio lice poslijeratne Njemačke i tijek europske povijesti. Nakon prvog svjetskog rata prepoznao je, kao i mnogi političari njegove generacije, da se samo ujedinjenom Europom može postići trajni mir.
„Proteklih desetljeća i stoljeća ugljen i čelik imali su razornu ulogu u mnogim sukobima među narodima Europe jer su se koristili za proizvodnju oružja. Nadajmo se da će ih ugljen i čelik sada ujediniti i potaknuti da razmišljaju i djeluju zajedno.”
Život i povijesni kontekst
Adenauer je rođen 5. siječnja 1876. u Kölnu. Počeo se baviti politikom nakon što je brakom postao dio utjecajne obitelji. Bio je nadaren za politiku pa je tako, kada se pridružio katoličkoj Stranci centra („Zentrum”), njegova karijera procvjetala i postao je gradonačelnik Kölna 1917.
Kasnih 1920-ih Nacionalsocijalistička (nacistička) stranka počela je širiti lažne glasine o Adenaueru. Nakon što su nacisti preuzeli vlast 1933., Adenauer je odbio je izložiti kukaste križeve po gradu zbog posjeta Hitlera. Zbog toga je otpušten s dužnosti i zamrznuti su mu računi u banci. Nakon neuspjelog pokušaja ubojstva Hitlera 1944., Adenauer je zatvoren u zloglasnom zatvoru Gestapa u Brauweileru, kod Kölna.
Nakon završetka rata posvetio se osnivanju Kršćansko-demokratske unije (CDU), za koju se nadao da će okupiti protestante i katolike u jednoj stranci. Postao je prvi kancelar Savezne Republike Njemačke (Zapadna Njemačka) 1949.
Vizija za Europu
Zbog iskustva tijekom Drugog svjetskog rata postao je politički realist te se usredotočio na promicanje ideje paneuropske suradnje. Adenauer je bio zagovornik Europske zajednice za ugljen i čelik, čije je osnivanje predloženo u Schumanovoj deklaraciji od 9. svibnja 1950., a osnovana je Ugovorom o osnivanju Europske ekonomske zajednice, koji je potpisan u ožujku 1957.
Iz govora Konrada Adenauera u Metzu 1966.
Iz govora Konrada Adenauera održanog 2. srpnja 1966. u Metzu
Ako uspijemo stvoriti organizaciju koja će Francuzima omogućiti pregled nad svime što se u pogledu proizvodnje čelika i ugljenog rudarstva događa u Njemačkoj i koja će za uzvrat Nijemcima omogućiti pregled nad onim što se u tim područjima događa u Francuskoj, tada će takav sustav uzajamne kontrole biti savršen način ostvarivanja politike koja se temelji na povjerenju.