Europska unija temelji se na vladavini prava. To znači da se svako njezino djelovanje temelji na ugovorima koje su dobrovoljno i demokratski odobrile sve države članice EU-a. Na primjer, ako neko područje politike nije navedeno u ugovoru, Komisija ne može predložiti zakonodavni akt u tom području.
Ugovor je obvezujući sporazum među državama članicama EU-a. U njemu su utvrđeni ciljevi EU-a, pravila za institucije EU-a, postupak odlučivanja te odnosi između EU-a i njegovih država članica.
Ugovori se izmjenjuju kako bi EU postao učinkovitiji i transparentniji, radi pripreme za pristupanje novih država članica te uvođenja novih područja suradnje, poput jedinstvene valute.
Prema ugovorima, institucije EU-a donose zakonodavne akte, koje zatim provode države članice. Potpuni tekstovi ugovora, zakonodavnih akata, sudske prakse i zakonodavnih prijedloga mogu se pregledavati u bazi podataka europskog zakonodavstva EUR-Lex.
Poredani kronološki od najnovijeg prema najstarijem, glavni ugovori su:
Potpisan: 13. prosinca 2007.
Stupio na snagu: 1. prosinca 2009.
Svrha: demokratičnija i učinkovitija Europska unija, spremnija i ujedinjena u rješavanju globalnih problema kao što su klimatske promjene.
Glavne promjene: veće ovlasti Europskog parlamenta, promjena postupka glasovanja u Vijeću, građanska inicijativa, stalni predsjednik Europskog vijeća, nova funkcija Visokog predstavnika za vanjske poslove, nova diplomatska služba EU-a.
Ugovorom iz Lisabona jasno se utvrđuju:
– ovlasti EU-a
– ovlasti država članica EU-a
– podijeljene ovlasti.
Ciljevi i vrijednosti EU-a utvrđeni su u Ugovoru iz Lisabona i Povelji Europske unije o temeljnim pravima.
Cijeli tekst Ugovora iz Lisabona
Ugovor o Ustavu za Europu (2004.), sa sličnim ciljevima kao Ugovor iz Lisabona, potpisan je, ali nije nikada ratificiran.
Potpisan: 26. veljače 2001.
Stupio na snagu: 1. veljače 2003.
Svrha: reforma institucija radi učinkovitog djelovanja EU-a nakon proširenja na 25 država članica.
Glavne promjene: metoda izmjene sastava Komisije i redefiniranje sustava glasovanja u Vijeću.
Potpisan: 2. listopada 1997.
Stupio na snagu: 1. svibnja 1999.
Svrha: reforma institucija EU-a i priprema za pristupanje novih država članica.
Glavne promjene: izmjena, renumeracija i izrada pročišćenog teksta Ugovora o EU-u i Ugovora o EEZ-u. Transparentnije odlučivanje (češća primjena redovnog zakonodavnog postupka).
Potpisan: 7. veljače 1992.
Stupio na snagu: 1. studenoga 1993.
Svrha: priprema za Europsku monetarnu uniju i uvođenje elemenata političke unije (građanstvo, zajednička vanjska i unutarnja politika).
Glavne promjene: osnivanje Europske unije i uvođenje postupka suodlučivanja kojim Parlament dobiva veće ovlasti u odlučivanju. Novi oblici suradnje među vladama EU-a, primjerice u području obrane, pravosuđa i unutarnjih poslova.
Potpisan: 17. veljače 1986. (Luxembourg) / 28. veljače 1986. (Haag)
Stupio na snagu: 1. srpnja 1987.
Svrha: reforma institucija i priprema za članstvo Portugala i Španjolske te ubrzavanje postupka odlučivanja kao priprema za uspostavu jedinstvenog tržišta.
Glavne promjene: širenje primjene glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću (kako bi bilo teže da jedna država uloži veto na prijedlog zakonodavnog akta), jačanje utjecaja Europskog parlamenta uvođenjem postupaka suradnje i pristanka.
Potpisan: 8. travnja 1965.
Stupio na snagu: 1. srpnja 1967.
Svrha: objedinjavanje europskih institucija.
Glavne promjene: stvaranje jedinstvene Komisije i jedinstvenog Vijeća za tadašnje tri europske zajednice (EEZ, Euratom, EZUČ). Stavljen izvan snage Ugovorom iz Amsterdama.
Potpisani: 25. ožujka 1957.
Stupili na snagu: 1. siječnja 1958.
Svrha: osnivanje Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom).
Glavne promjene: uključivanje gospodarske suradnje u europske integracije.
Cijeli tekst Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice
Cijeli tekst Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju
Potpisan: 18. travnja 1951.
Stupio na snagu: 23. srpnja 1952.
Prestao važiti: 23. srpnja 2002.
Svrha: stvoriti međuovisnost između industrije ugljena i čelika tako da nijedna država više ne može mobilizirati svoje oružane snage bez znanja ostalih. Na taj način smanjeno je nepovjerenje i napetost nakon Drugog svjetskog rata. Ugovor o EZUČ-u prestao je važiti 2002.
Cijeli tekst Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik
Osnivački ugovori izmijenjeni su pri svakom novom pristupanju zemalja EU-u:
- 2013. (Hrvatska).
- 2007. (Bugarska, Rumunjska)
- 2004. (Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija)
- 1995. (Austrija, Finska, Švedska)
- 1986. (Španjolska, Portugal)
- 1981. (Grčka)
- 1973. (Danska, Irska, Ujedinjena Kraljevina)
