Skip to main content

Osnivački ugovori

Europska unija temelji se na vladavini prava. To znači da se svako njezino djelovanje temelji na ugovorima koje su dobrovoljno i demokratski odobrile sve države članice EU-a. Na primjer, ako neko područje politike nije navedeno u ugovoru, Komisija ne može predložiti zakonodavni akt u tom području.

Ugovor je obvezujući sporazum među državama članicama EU-a. U njemu su utvrđeni ciljevi EU-a, pravila za institucije EU-a, postupak odlučivanja te odnosi između EU-a i njegovih država članica.

Ugovori se izmjenjuju kako bi EU postao učinkovitiji i transparentniji, radi pripreme za pristupanje novih država članica te uvođenja novih područja suradnje, poput jedinstvene valute.

Prema ugovorima, institucije EU-a donose zakonodavne akte, koje zatim provode države članice. Potpuni tekstovi ugovora, zakonodavnih akata, sudske prakse i zakonodavnih prijedloga mogu se pregledavati u bazi podataka europskog zakonodavstva EUR-Lex.

Poredani kronološki od najnovijeg prema najstarijem, glavni ugovori su:

Osnivački ugovori izmijenjeni su pri svakom novom pristupanju zemalja EU-u:

  • 2013. (Hrvatska).
  • 2007. (Bugarska, Rumunjska)
  • 2004. (Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija)
  • 1995. (Austrija, Finska, Švedska)
  • 1986. (Španjolska, Portugal)
  • 1981. (Grčka)
  • 1973. (Danska, Irska, Ujedinjena Kraljevina)