Carinska unija EU-a u praksi
Carinska unija EU-a, osnovana 1968., olakšava trgovinu poduzećima iz EU-a, usklađuje carine na robu koja dolazi izvan EU-a i pomaže u zaštiti europskih građana, životinja i okoliša.
U praksi Carinska unija znači da carinska tijela svih [node:eu_countries] zemalja EU-a zajednički djeluju kao jedno carinsko tijelo. Na robu koja se uvozi na njihovo državno područje iz ostatka svijeta primjenjuju iste tarife, a u unutarnjoj trgovini ne primjenjuju nikakve tarife.
Kad je riječ o EU-u, to znači da se carine ne naplaćuju kad se roba prevozi robe iz jedne države članice u drugu. Carine na robu koja se uvozi u EU čine oko 14 % ukupnog proračuna EU-a kao dio njegovih „tradicionalnih vlastitih sredstava”.
Carinske provjere na vanjskim granicama EU-a štite potrošače od robe i proizvoda koji bi mogli biti opasni ili štetni za njihovo zdravlje. Životinje i okoliš štite se borbom protiv nezakonite trgovine ugroženim vrstama i sprječavanjem bolesti bilja i životinja.
Carinska tijela surađuju sa službama zaduženima za politike i imigraciju radi borbe protiv organiziranog kriminala i terorizma. Bore se protiv trgovine ljudima, drogom, oružjem i krivotvorenom robom te provjeravaju putnike s velikim količinama gotovine kako bi se uvjerila da nije riječ o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza ili čak financiranju kriminalnih organizacija.
Carina EU-a radi i na suzbijanju poreznih prijevara i prijevara s trošarinama u kojima sudjeluju poduzeća i pojedinci, kako nacionalnim vladama ne bi bili uskraćeni ključni prihodi za potrebe javne potrošnje.
